Ulusumo lunulo lufumilile kukikalile ka jiafrica, umo abhananzengo bhagadililaga bhutengeke, wizanholo, na wambilija kubhangi. Ikale abhanhu abhingi bhiganikaga giki amiito agawiza bhagagadebhaga. Umunhu uyo agambilijaga bhahabhi, bhasatu, na bhakuji guti bhananhala na bhagikulu agapandikaga ikujo na mbango kubhanhu na kuli Mulungu. Hunagwene abhanhu bhenabho bhagayomba giki, “uyo agitaga yawiza agamenhelagwa.”
Ulusumo lunulo, lugalenganijiyagwa kuli munhu uyo alinawitegeleja bho gwita mihayo yawiza mpaka opandika mbango umuwikaji bhokwe. Umunhu ng’wunuyo, alina lisungu, bhutengeke, na wizanholo bho gubhambilija abhiye chiza kunguno ya bhutengeke bhokwe bhunubho umukikalile kakwe kenako. Uweyi agikomejaga gwita mihayo yawiza mpaka odula gubhatongela chiza abhanhu bhakwe kunguno ya bhutengeke bhokwe bhunubho umuwikaji bhokwe.
Umunhu ng’wunuyo, agikolaga nuyo agalima ngunda ntale uhamba mbiyu niza na olindila matwajo mpaka ugapandika umuwikaji bhokwe bhunubho. Uweyi agapandikaga mbango ja ng’wa Mulungu ulu lyashika ilikanza lyaho. Hunagwene agayombaga giki, “uyo agitaga yawiza agamenhelagwa.”
Ulusumo lunulo lolanga bhanhu higulya ya gubhiza na bhutengeke bho gwigulambija gwita mihayo yawiza kugiki bhadule kupandika mbango ja kujilela chiza ikaya jabho jinijo, umuwikaji bhobho bhunubho.
Wagalatia 6:9.
Wagalatia 6:7.
Mithali 11:25.
Luka 6:38.
Mathayo 25:21.
Waebrania 6:10.
SWAHILI: MTU ANAYETENDA MEMA HUPEWA TUZO.
Methali hii inatokana na hekima ya kitamaduni ya Kiafrika, ambapo jamii zilithamini wema, uaminifu, ukarimu, na huduma kwa wengine. Katika jamii nyingi za Kiafrika, watu waliamini kwamba matendo mema hayakosi kutambuliwa. Mtu aliyewasaidia maskini, aliyewatunza wagonjwa, aliyewaheshimu wazee, au aliyefanya kazi kwa uaminifu kwa manufaa ya jamii alipata uaminifu, heshima, na baraka. Ingawa thawabu hazikuwa za papo hapo kila wakati, watu waliamini kwamba wema hatimaye ulileta neema kutoka kwa jamii na Mungu. Kwa hiyo, methali hii hufundisha kwamba kila tendo jema huzaa matunda kwa wakati wake. Ndiyo maana watu walisema kwamba, “mtu anayetenda mema hupewa tuzo.”
Methali hii inalinganishwa na mtu ambaye hufanya matendo ya wema kila mara bila kutarajia kutambuliwa mara moja maishani mwake. Mtu kama huyo ni mwenye huruma, mwaminifu, mchapakazi, mkarimu, na amejitolea kuwasaidia wengine kwa sababu ya wema wake maishani. Anaendelea kufanya yaliyo sawa hata wakati hakuna mtu anayemtazama kwa sababu ya kuamini kwamba wema hatimaye utazawadiwa maishani mwake.
Mtu huyu anafanana na yule anayepanda mbegu nzuri katika udongo wenye rutuba, akisubiri mavuno kwa subira. Kama vile mkulima hatimaye anavyovuna kile kilichopandwa kwa uaminifu, mtu anayetenda mema hupokea heshima, uaminifu, urafiki, amani, na baraka za Mungu kwa wakati unaofaa. Ndiyo maana yeye husema kwamba, “mtu anayetenda mema hupewa tuzo.”
Methali hii inawafundisha watu kuhusu: umuhimu wa kuwatendea wengine matendo mema. Kuishi maisha ya wema, uaminifu, na ukarimu. Kuwahudumia wengine bila kutafuta thawabu za haraka. Kuamini kwamba matendo mema huzaa baraka za kudumu. Kuamini kwamba Mungu huwaheshimu wale wanaofanya mema kwa uaminifu.
Wagalatia 6:9. “Tusichoke kutenda mema, maana tutavuna kwa wakati wake tusipokata tamaa.”
Wagalatia 6:7. “Mtu huvuna anachopanda.”
Mithali 11:25. “Mtu mkarimu atafanikiwa; awaburudishaye wengine ataburudishwa.”
Luka 6:38. “Toeni, nanyi mtapewa; kipimo kizuri, kilichoshindiliwa, kilichotikiswa pamoja na kufurika, kitamiminwa mikononi mwenu.”
Mathayo 25:21. “Vema, mtumwa mwema na mwaminifu… Ingia katika furaha ya bwana wako.”
Waebrania 6:10. “Mungu si dhalimu; hatasahau kazi yako na upendo uliomwonyesha kwa kuwa umewasaidia watu wake na kuendelea kuwasaidia.”
ENGLISH: A PERSON WHO DOES GOOD IS REWARDED.
This proverb originates from traditional African wisdom, where communities valued kindness, honesty, generosity, and service to others. In many African societies, people believed that good deeds never go unnoticed. A person who helped the poor, cared for the sick, respected elders, or worked faithfully for the good of the community earned trust, honor, and blessings. Although rewards were not always immediate, people believed that goodness eventually brought favor from both the community and God. Thus, the proverb teaches that every act of goodness bears fruit in its own time. That is why people said, “a person who does good is rewarded.”
This proverb is compared to a person who consistently performs acts of kindness without expecting immediate recognition in his life. Such a person is compassionate, honest, hardworking, generous, and committed to helping others because of his kindness in life. He continues to do what is right even when no one is watching because of trusting that goodness will ultimately be rewarded in his life.
This person resembles the one who plants good seeds in fertile soil, patiently waiting for the harvest. Just as a farmer eventually reaps what has been faithfully sown, a person who practices goodness receives respect, trust, friendship, peace, and God’s blessings in due time. That is why he says, “a person who does good is rewarded.”
This proverb teaches people about: an importance of doing good deeds to others. Living a life of kindness, honesty, and generosity. Serving others without seeking immediate rewards. Trusting that good deeds produce lasting blessings. Believing that God honors those who faithfully do what is right.
Galatians 6:9. “Let us not become weary in doing good, for at the proper time we will reap a harvest if we do not give up.”
Galatians 6:7. “A man reaps what he sows.”
Proverbs 11:25. “A generous person will prosper; whoever refreshes others will be refreshed.”
Luke 6:38. “Give, and it will be given to you. A good measure, pressed down, shaken together and running over, will be poured into your lap.”
Matthew 25:21. “Well done, good and faithful servant… Enter into the joy of your master.”
Hebrews 6:10. “God is not unjust; he will not forget your work and the love you have shown him as you have helped his people and continue to help them.”








